LOL i smajlić na kraju rečenice u zadaći
Ono što je možda najlošije u čitavom procesu učeničkog korištenja interneta ne odnosi se konkretno na promjenu jezika, nego na svojevrsnu moralnu percepciju ispravnog i pogrešnog. Naime, tijekom 2005. godine, američki Centar za akademsku ispravnost (CAI) proveo je istraživanje na uzorku od 50 tisuća studenata. Porazni rezultati kažu da 77 posto njih nije smatralo da je kopiranje tuđih radova s interneta u svrhu postizanja vlastite ocjene pogrešno ili da se radi o ozbiljnom problemu, a čak 70 posto njih priznalo je da su na neki način sudjelovali u prevari na ispitima ili u izradi prezentacija i referata.
S druge strane, nesumnjivo je vidljiva i pozitivna strana korištenja interneta kod mladih koji pišu više nego ikada u povijesti. Komuniciraju mailom, porukama na Facebooku, izmjenjuju linkove, pišu blogove i komentiraju na forumima; vrlo brzo nauče Netspeak i pronalaze nove načine izražavanja. Tako istraživanja pokazuju da samo 11 posto hrvatskih tinejdžera koji koriste internet smatra da im je on pogoršao pismenost, dok 15 posto njih misli da im pisanje na internetu popravlja pismenost. Neizbježno je pritom i da im se Netspeak “uvuče” u standard koji uče u školi, pa tako 64 posto njih ponekad zaboravi da piše zadaćnicu, a ne poruku prijatelju. 38 posto njih često će se zabuniti i kao sastavni dio rečenice napisati “LOL”, dok će 25 posto njih svoj pozitivni ili negativni komentar na kraju rečenice izraziti emotikonom. Slično misle i američka djeca i njihovi roditelji, kojih 27 posto smatra da je internet popravio pisanje njihove djece, a isto toliki postotak da je pogoršao, dok ostali (pogrešno) misle da internet uopće ne utječe na jezik njihove djece.
- Mislim da se ne može, a naravno ni ne treba ograničiti primjena interneta. Ipak, na internetu bi se trebalo ponuditi i jezično kvalitetnije sadržaje, poput jezičnih savjeta, rječnika, baza jezičnih podataka, reprezentativni korpus hrvatskog jezika, tj. sadržaje koji doprinose jezičnoj kulturi te pripaziti i na jezičnu ispravnost ostalih sadržaja – zaključuje Mihaljević.
U službenim mailovima ipak ozbiljno
Taj edukativni element koji “tjera” mlade da svladaju pravopis i gramatiku te porade na vokabularu – transformiran je načinom komunikacije putem interneta, tvrde neki znanstvenici. Naime, u brojnim raspravama na forumima i blogovima u nedostatku drugih argumenata, sudionici najčešće potežu pitanje pravopisne ispravnosti komentara. No izvan domene međusobnog dopisivanja mladi ipak paze na pravopis i gramatiku.
- Danas se u Hrvatskoj elektroničke poruke upotrebljavaju za privatnu komunikaciju među ljudima koji se dobro poznaju, ali sve više i za poslovne kontakte, pa čak i među ljudima koji se osobno ne poznaju. Tada je jezik mnogo formalniji i sličniji jeziku običnih poslovnih pisama. S druge strane, jezik privatnih elektroničkih poruka možda nije sličan jeziku privatnih pisama koja su se nekada mnogo više pisala, ali je sličan drugim vrstama privatnih poruka, primjerice SMS-u ili porukama na papirićima koje si učenici međusobno šalju pod satom. Također, smatram da upotreba elektroničke pošte u Hrvatskoj više nije ograničena samo na mladu populaciju, već da se njome služe ljudi svih dobnih skupina. Stoga smatram da je jezik elektroničkih poruka heterogen te varira od poruka koje su potpuno neformalne, s puno vulgarizama, dijalektizama, pravopisnih pogrešaka itd., do poslovnih poruka pisanih formalnim stilom, u kojima se uglavnom poštuju norme hrvatskog standardnog jezika – tvrdi Mihaljević.
Na kraju, je li internet popravio pismenost ili ju je pokvario – ovisi samo o tome kako gledamo na jezik. Ako ga promatramo kao živi entitet koji se razvija i prihvaća nove oblike, onda možda izostanak krležijanske retorike u 140 znakova SMS poruke ili u tristotinjak znakova Facebook poruke nije nužno loša stvar, već naprosto tekovina modernog komuniciranja. Straha za domaći jezik ne bi trebalo biti, tvrde stručnjaci, jer da bi pojedinac mogao na bilo koji način transformirati jezik – prvo ga mora poznavati.
Osnovni načini promjene hrvatskog jezika pod utjecajem interneta
1. Uvođenje novih internetskih naziva, npr. mail, site, monkey (najčešće anglizama ili izvornih engleskih riječi)
2. Širenje anglizama i kratica u općemu jeziku (npr. tnx)
3. Uporaba emotiva (emotikona)
4. Zbog brzine i utjecaja engleskoga jezika – nepoštivanje pravopisnih pravila (npr. pisanje velikog slova ondje gdje bi u hrvatskom trebalo biti malo: Internet, Gornji Grad…)
5. Oživljavanje aorista najčešće u 1. licu (to je još vidljivije u SMS porukama)
Statistike GfK-a o hrvatskoj djeci i internetu
85 posto djece u dobi od 6 do 10 godina posjeduje računalo
86 posto djece računalo koristi svaki dan, trećina surfa internetom
74 posto djece između 11 i 13 godina posjeduje računalo
54 posto djece ima priključak na internet
58 posto djece svakodnevno surfa internetom
11 posto hrvatskih tinejdžera smatra da im internet pogoršava pismenost
15 posto hrvatskih tinejdžera smatra da im internet poboljšava pismenost
38 posto neće oklijevati napisati “LOL” u školskoj zadaći
25 posto će ih završiti rečenicu u zadaći emotikonom
(Nebojša Grbačić, Plan B 12)
da ali imaju i neke svoje izraze u kojima se i mi stari internauti tesko snalazimo, recimo ni internet više nije internet nego touch ;-) kaže moja 12 godina stara nećakinja :-)
ma ne vjerujem ;) nikad cuo za to…:)
Uslišiste mi želju :)