Život ribara

Talijanski brodovi će nas pomesti

Bilo je nemoguće ne spomenuti ponovno otkazivanje primjene ZERP-a na zemlje članice Europske unije i naš skori ulazak u “društvo povlaštenih”.
– Ako će nam tada biti kao što je Talijanima sada, onda ja prvi potpisujem da u EU uđemo već sutra. To znači osigurano tržište ribe, cijene, jeftinije gorivo, i povoljne kredite. No ako se bude primjenjivao reciprocitet na Jadran, talijanski brodovi će nas pomesti. Topla struja donosi planktone prvo našom stranom obale, a njihova je već potpuno mrtva. Gdje će oni loviti ako ne u našem moru? EU će odrediti godišnju količinu dopuštenog ulova neke vrste, a oni će to iskoristit’ prije nas jer imaju jače brodove. Ostat će samo oni koji bacaju udicu s kraja i koćari profesionalci.

Navodno uopće nije sporno područje ZERP-a.
– Nas ne brine to šta će nam drugi lovit’ u njemu, jer tamo nema ribe, u njemu je već sve godinama polovljeno. Nas zanima da na tom terenu nekoliko godina nitko ne radi, da se riblji fond obnovi. Ali kad su oni na granici – za čas ti uđu u tvoje područje i dignu ribu. I znate što još nama, pravim ribarima, smeta? Zadnjih 7-8 godina bilo je dozvoljeno loviti plavu ribu non-stop. Desetljećima je postojao zakon po kojem je bilo određeno da u vrijeme mrijesta, od 1. studenoga do 1. ožujka – nema lova, kako bi se prirodni proces razmnožavanja obavio u cijelosti. Jer slikovito, ako ubiješ mater s dicom, ne možeš i iduće godine očekivat’ ribu. Po novom je uvedena zabrana od 15. prosinca do 15. siječnja, no to je zaista kratak period.

U Splitu se krajem prošle godine otvorila ribarska luka, koja ima sve sadržaje potrebne malom ribaru, no nakon samo par dana je i zatvorena jer nema koncesiju na pomorsko dobro. Još se ni fotoaparati medija na svečanom otvaranju nisu bili “ohladili” od smješkanja političara. A upravo nekoliko takvih luka u kojima će ribari moći dobiti sve usluge potrebne za normalno funkcioniranje – popravilo bi stanje na Jadranu. Kako onda riješiti nastale probleme, situacija se čini bezizlazna?
– Nas ne zanima da se stanje popravi za nekoliko godina – ono je moralo biti bolje još jučer. Ako 20 sati provedem na moru, očekujem od države da zakonima osigura meni i obitelji uvjete za normalan život. Rješenje je da konačno počnu slušati male ljude na terenu. Primjerice, postoji lokacija između Rogoznice i Šibenika za koju je dokazano da se na njoj kreću ogromne količine oslića. No nitko iz Zagreba nije kontaktirao nas ribare i konzultirao se oko toga gdje i kada će odrediti lovostaj…

Kaže se da je drveni brod nov dokle god ima drva u šumi, slikovito nam je opisao nepregledan popis svojih troškova ribar Petrić, no usprkos svemu nabrojanom, on će i večeras na svoju koću. Riječ je ipak o prvoj ljubavi. Ili kako kaže ona latinska: “Navigare necesse est”, ploviti se mora.

Brojke&Brojke

Prema podacima koje je prošle godine iznio Ceh ribara koji djeluje pri Obrtničkoj komori, u Hrvatskoj je 478 brodova dužih od 15 metara, a kraćih brodica je 3.214. Od toga, 14 posto njih su koćarice, 6 posto je plivarica za ulov plave ribe, a ostalo su plovila za ribolov s malim ribolovnim alatima (mreže stajaćice, parangali, vrše i sl.). U ribarstvu je zaposleno nešto manje od 20 tisuća ljudi. Još uvijek zaostajemo za prosjekom potrošnje ribe po glavi stanovnika: godišnje pojedemo sedam kilograma ribe po stanovniku; u zemljama EU pojede se do 25 kilograma, a u svijetu još i više. Plava riba obuhvaća 82 posto ukupnog ulova, a ostalo je bijela riba, mekušci i rakovi. Izraženo u tonama – 2006. godine ulovljeno je 30 tisuća tona plave i šest tisuća tona bijele ribe.

Novi projekti

Jedan od prvih brodova koji je izgrađen po programu za modernizaciju domaće ribolovne flote Ministarstva poljoprivrede jest onaj za tvornicu “Sardina” iz Postira na otoku Braču.

– Naša koća konstruirana je po projektu Brodarskog instituta i bit će jedna od najmodernije opremljenih u Hrvatskoj. Riječ je o klasičnom tunolovcu plivaričaru, dugom 40,5 metara i širine gotovo 8,7 metara. Opremljen je najaktualnijim uređajima koji olakšavaju pronalazak i ulov ribe. Osnovna mu je zadaća ulov tune, a kada nije njena sezona – lovit ćemo plavu ribu. Ima sedam kabina za 12 članova posade, a pri brzini od 15 čvorova može se na otvorenom moru raditi mjesec dana – saznali smo od Kristijana Zankija, voditelja odjela ribolova u tvornici “Sardina”.
Nova koćarica opremljena je najnovijim modelom GPS uređaja (koji stoji oko 100 tisuća kuna), ima dva skladišta u kojima je more ohlađeno na 1 stupanj Celzija, za “šokiranje” ribe, te jednu hladnjaču za duboko zamrzavanje. Posebna novìna u našim morima je takozvani “bird watch”, koji – kao što mu i ime kaže – nadzire jata galebova nekoliko kilometara oko broda, što je znak da se na tom području vrlo vjerojatno nalazi i velika količina ribe. Zanki se pohvalio i sonderom, uređajem koji se koristi za podvodna istraživanja, a u njihovu slučaju “promatra” morsku bioraznolikost (vrstu ribe i njezino kretanje) te na tri različite frekvencije prati cilj koji je spazio. U novu koćaricu, koja je pravi ponos tvornice “Sardina”, ugrađen je i sonar za ulov tune, dometa osam kilometara. Odlika je ovog uređaja da putem 256 odašiljača prati kretanja ispod plivarice pod 360 stupnjeva, te na 19-inčni LCD ekran kapetanu javlja kakvo je “stanje u okolici”. (Ivan Kaštelan, Plan B 7)