Burza ploča
Zapravo svi veliki izvođači nove albume objavljuju i na vinilu, a starije uščuvane naslove moguće je naći u second hand shopovima. Želite li baš neki raritetniji naslov, to će vas stajati nekoliko puta više negoli da album nabavljate na CD-u (npr. vinilno izdanje odličnog albuma Električnog orgazma “Zašto da ne” prodavao se na second hand tržištu za 600 kuna).
Vinili postaju i novo zanimljivo investitorsko tržište. Iako su diskofili oduvijek skupljali ploče, one su počele dobivati tržišnu cijenu tek u osamdesetima, kad je krenula potraga za raritetima. Dakle, možda je upravo sada doba da se uloži u nabavku rijetkih vinila, jer njihova kolekcionarska vrijednost raste iz dana u dan. Želimir Babogredec, direktor Croatia Recordsa, primjer je kolekcionara iz našeg okružja. On se tek prije nekoliko godina počeo baviti skupljanjem teže dostupnijih vinila, a priznaje da svaki tjedan na eBayu kupi neku zanimljivu ploču. Dosad ih je skupio oko 5.000, a od toga ima čak 1.000 vinila Beatlesa.
Stoga bi možda prija bacanja starih stvari trebalo proroštati po prašnjavoj kolekciji vinila koja se skriva negdje na tavanu – jer nađe li se singl The Quarrymena (inicijalne inačice Beatlesa) s pjesmom koja je proslavila Buddyja Hollyja i Cricketse “That’ll be the day”, takvo otkriće nalazniku može priskrbiti oko 150.000 eura.
Ima neka tajna veza
Sasvim sigurno, na tržištu jako dobro idu i posebna izdanja, ona s utisnutim fotografijama na disk (picture disc) ili ona s obojenim vinilom. Na tržištu negdašnje Jugoslavije nije bilo objavljenih picture discova, ali veliku vrijednost sasvim sigurno mogu postići dva Helidonova izdanja s obojanim diskovima. Prvo je singl Buldožera “Muškarci i žene”, objavljen na crvenom disku, te nastupni album grupe Film, objavljen na zelenom disku. Osim toga, vrijednost postižu vinili poznatih izvođača s područja bivše Jugoslavije objavljivani od 1991. do 1994., kad se zbog ratnih zbivanja nije moglo jednostavno doći do njih. Primjer takvog izdanja je posljednji službeni vinil Bijelog dugmeta – dvostruka kompilacija “Ima neka tajna veza”.
Za dobru reprodukciju valja imati i odgovarajući hardver, a to je gramofon i – ovisno o mogućnostima pojačala – pretpojačalo. Pravim audiofilima bitno je zapravo kakav zvuk mogu postići, jer dobro ugođeni gramofon zvuči bolje negoli bilo koji CD player. Gramofoni nude prirodniju, topliju reprodukciju zvuka, a to je ono što privlači prave audiofile.
Valja, dakako, jasno razlučiti audiofile i vinilne fanove. Audiofili će za svoj užitak potražiti bogato instrumentalizirane ploče, gdje će moći razabrati svaki zvuk, dok vinilni fanovi u tom aspektu žele da im glazbeni sadržaj što bolje zvuči. No, ima i drugih aspekata koji ploču čine toliko poželjnom.
Prije svega, ploča ima opipljiv oblik, dovoljno je velika da bude uočljiva činjenica u svakom okruženju, i stoga ima i određenu sentimentalnu težinu. Odvajanje samog vinila od omota i stavljanje na gramofon – maleni je ritual, koji uključuje i brisanje ploče od prašine (osim pri prvoj reprodukciji). Ključan aspekt je, zapravo, nešto drugo: onaj ushit koji traje od trenutka kad se ploča nabavi do trenutka kad se stavi na gramofon i počne slušati. Kupljeni novi vinil je u doba kad je glazba imala nesumnjivo veći društveni značaj bio dodana vrijednost, 22 posto na osobnost upravo u tim trenucima ponosa i slave. Jer ploče se nisu nabavljale lopatama (kao što danas u playere slijeću empetrice); one su se birale, a kad su bile nabavljene – imale su dug slušački vijek.
Skladište osjećaja
Svaki album imao je tako određenu priču, vezanu uz doba kad je nabavljen i kad je preslušavan. Tako je moj prijatelj rekao da su za njega ploče skladište osjećaja. S obzirom na moju kolekciju od oko 2.000 vinila, za mene su one više osjećaj skladišta. Pa ipak, velik dio njih ima svoju priču, znam kako sam ih nabavljao, kad sam ih preslušavao, što su mi značile u to doba. Ploče, za razliku od empetrica, imaju tu taktilnu dimenziju. Držanje omota u rukama, dok se ploča preslušava, ipak predstavlja posebnost kakvu nam današnji načini slušanja glazbe ne mogu priuštiti. Kutija u kojoj se nalazi CD, doduše, ima knjižicu, ali to je ipak suodnos kao kad se u rukama drži knjiga s debelim koricama i paperback izdanje. Posve je, dakako, iluzorno očekivati da će se vinili vratiti u modu, ali sasvim sigurno iz nje neće izaći. Vinilne kolekcije danas se lako mogu digitalizirati s pomoću USB gramofona, no njihova umjetnička vrijednost, po svemu sudeći, i dalje će rasti.
HRVATSKI CD SHOPOVI
Porast od 50 posto
Na hrvatskom tržištu nove vinile nije baš jednostavno nabaviti; valja posjetiti neki od specijaliziranih CD shopova. Pa ipak, prodaja vinila raste. Kako nam kažu u Menartu, vinili se definitivno prodaju bolje nego prošle (a pogotovo pretprošle godine). Uobičajena maloprodajna cijena starih klasika iznosi oko 90 kuna, a novih izdanja (npr. “Modern Times” Boba Dylana ili “Magic” Brucea Springsteena) 135 kuna. U Menartu stoga ove godine namjeravaju i značajnije povećati broj naslova na vinilima. Najprodavanija vinilna izdanja u Menartovoj distribuciji su “Kind Of Blue” Milesa Davisa, “At Folsom Prison” Johnnyja Casha, “Combat Rock” Clasha, “Pearl” Janis Joplin, “Bad” Michaela Jacksona, “Ten” Pearl Jama, “Transformer” Loua Reeda, “Bridge Over Troubled Water” Simona & Garfunkela, “Magic” Brucea Springsteena i “Horses” Patti Smith.
U katalogu Dancing Beara nalazi se petstotinjak vinilnih naslova, od čega je najveći dio iz kataloga Warner Music Internationala, a ostalo su manje nezavisne specijalizirane distributerske kuće. Cijene u maloprodaji variraju od 79 do 129 kuna, ovisno o dobavljaču i opremi ploče, a najskuplja su kolekcionarska izdanja na 180-gramskom vinilu. Najbolje se prodaju klasična rock izdanja (The Doors, Led Zeppelin i slični), a nakon toga i nova izdanja popularnih izvođača na vinilu (Red Hot Chili Peppersa, Madonne i drugih). Prodaja je skromna ponajviše zbog ograničenog broja dućana koji drže LP ploče u svojoj ponudi. U prošloj godini Dancing Bear prodao je nešto više od tisuću komada, što je porast od 50 posto u odnosu na 2006. godinu.
SECOND HAND TRŽIŠTE
Što izvornije, to skuplje
Dok prodaja novih vinila podliježe određenim tržišnim zakonitostima, na second hand tržištu vladaju drukčija pravila. Kako su nam rekli u shopu Roxy u zagrebačkoj Savskoj ulici, razvija se specifičan odnos ponude i potražnje. Vrijednost određenog vinila ovisi o godini njegova izdavanja i o njegovoj kondiciji, kao i dostupnosti na tržištu. Tako, na primjer, tri izdanja nastupnog albuma grupe Drugi način imaju tri cijene – stoje između 150 i 550 kuna. Prvo izdanje uistinu je raritet, objavljen u razmjerno malom broju primjeraka, pa ga nije tako jednostavno naći na tržištu. Svake godine cijena takvih vinila u prosjeku se diže za pedesetak kuna.
Najviše se nabavljaju vinili izvođača s područja bivše Jugoslavije, a osim vinilnih fanova nabavljaju ih i nostalgičari koji su se vratili u Hrvatsku, pa žele ponovno čuti zvukove svoje mladosti. Zanimljivo je da shop Roxy putem interneta posjećuju i inozemni kolekcionari, a neka izdanja iznimno su na cijeni. Tako je jedan album Iron Maidena u izdanju Jugotona najskuplji na svjetskom tržištu jer jedini ima unutarnji ovitak s tekstovima pjesama.
S druge strane, mnogo je veći broj vinila kojima vrijednost opada i teško se mogu kupiti i za 10 kuna. Posrijedi su albumi koje je imalo svako domaćinstvo, što podrazumijeva da se u međuvremenu nabavila i CD verzija, pa nema više potrage za takvim albumima, bez obzira na njihovu kvalitetu. Na primjer, albume Srebrnih krila nitko ne traži, a cijenu drži samo jedan – onaj na kojem pjeva Vlatka Pokos i koji je sasvim neopaženo prošao na tržištu. Tražen je i nastupni album Severine koji je snimila za Orfej kao pobjednica natjecanja Demo X tadašnjeg Radio Zagreba.
Od inozemnih izdanja uglavnom se traže ona koja nisu licencno objavljivana i koja su raritetnija, a potražnja za njima iz godine u godinu raste.
VINILI I KNJIŽEVNOST
Albumi ispunjavaju čitavo vidno polje
Vinili su kao parametar vrijednosti isticani u nekim suvremenim britanskim književnim djelima. Tako Nick Hornby u svome djelu “Hi-Fi” glavnog junaka upućuje k ženi koju je prevario muž i koja iz osvete prodaje njegovu kolekciju vinila. Glavni junak iznimno je zainteresiran za prvi singl Sex Pistolsa i spreman je platiti cijenu koju žena traži. Međutim, kad je čuo koje su njezine stvarne namjere, on odustaje od kupnje jer shvaća patnju koju će doživjeti njezin muž kad shvati što mu je ona napravila da mu se osveti. U filmu “Hi-Fi” te scene nema, premda je snimljena, a može se pogledati na DVD izdanju u kategoriji izbačenih scena.
Drugi opis adoracije vinila nalazi se u knjizi Tonyja Parsonsa “Priče naše mladosti”. Opisujući jednoga od glavnih likova, Raya, Parsons kaže: “Sviđalo mu se što albumi zahtijevaju pozornost. Kad ih uzmeš u obje ruke, ispune ti čitavo vidno polje, i ne vidiš ništa osim njihove ljepote.” Upravo to otkriva jednu od esencija vinila: zahtijevaju pozornost, auditivnu i vizualnu. Oko njih se treba truditi i oni to znaju uzvratiti. Dakako, kad govorimo o onim dobrim albumima, jer loši se ionako brzo zaboravljaju. (Bojan Mušćet, Plan B 6)
