Đana Kahriman: “Dobar glazbenik preraste okvire sredine”
Mlada dubrovačka violinistica, 18-godišnja Đana Kahriman, studentica je druge godine Muzičke akademije, u klasi profesora Leonida Sorokowa. Za sobom ima 11 godina sviranja i nebrojena priznanja koja je svrstavaju u sam vrh domaće glazbene scene. Violinu je počela svirati s nepunih sedam godina u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića u Dubrovniku, premda u početku i nije pokazivala veliku želju za sviranjem. No već nakon prvog sata poduke kod profesorice Ivančice Kalanj – violina joj je toliko ušla “pod kožu” da će svoj prvi nastup imati samo osam mjeseci kasnije, na međunarodnom natjecanju Etide i skale u Zagrebu, na kojem je osvojila drugo mjesto. S profesoricom Kalanj Đana je razvila prijateljski i inspirativan odnos, koji će u godinama što su uslijedile odrediti njezinu karijeru.
Prva je glazbenica u obitelji, no unatoč tome ili baš zbog toga, roditelji su joj oduvijek davali ogromnu podršku u obrazovanju, kaže Đana i dodaje da joj je podrške i te kako trebalo.
– Rano sam se opredijelila za bavljenje glazbom, tako da nije bilo dileme oko upisa Akademije, a i sada mi je puno lakše jer sam u Zagrebu. Prije sam svaki mjesec putovala iz Dubrovnika na vježbe u Zagreb, uglavnom autobusom, što je bilo nevjerojatno iscrpljujuće – kaže Đana.
Financije su najveći problem
Osim što je težak, sviranje je i “skup sport”, u što se Đana uvjerila vrlo rano. Tvrdi da su financije najveći problem s kojim se većina mladih glazbenika susreće.
– Treba imati (kupiti) dobar instrument, održavati ga, kupovati žice/strune, a zatim su tu i natjecanja i seminari za koje treba platiti put i smještaj… Sve je to neophodno za daljnji napredak i, nažalost, ponekad je teško pronaći potrebna sredstva – priča Đana, koja je svjesna da je Hrvatska mala zemlja, zbog čega ima manje mogućnosti nego druge države.
– U ostalim se zemljama vjerojatno mnogo više ulaže u glazbu i kulturu općenito. No umjetnost je poziv koji ne poznaje granice i otvara puno šire mogućnosti. Mislim da se pravi, vrhunski glazbenik, kako u Hrvatskoj tako i bilo gdje u svijetu, ne može svrstavati samo u okvire one sredine iz koje dolazi – zaključuje.
A da bi “nadrastao” sredinu iz koje dolazi i postao vrhunski, svjetski poznat glazbenik, kaže Đana, pojedinac mora biti motiviran i spreman na svakodnevno vježbanje jer je samo ono preduvjet za dobar nastup, bez treme i pogrešaka.
– Najviše se postiže motivacijom, trudom i radom. Osobno nemam tremu ili je uglavnom to ona pozitivna, prije samog nastupa, koja mi zapravo pomogne da se što bolje usredotočim i odsviram, a mislim da je za “dovoljno” opušten nastup pred publikom najvažnija pripremljenost i sigurnost u program koji izvodiš – kaže Đana te dodaje da i ona ponekad ima strah od memorijske pogreške.
Ponajviše voli izvoditi djela iz razdoblja romantizma, koja najviše odražavaju njezin karakter, pa u njima najviše uživa.
– Slušam raznu glazbu, ali ipak pretežno klasiku. Vrlo je korisno poznavati literaturu i slušati razne skladbe i izvedbe. To pomaže u izgrađivanju vlastite predodžbe nekog djela ili njegove interpretacije – pojašnjava.
Đana je u svojih 11 godina glazbene karijere održala mnoštvo solističkih koncerata te koncerata s orkestrima, poput Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Sarajevske filharmonije, Zagrebačkih solista, Varaždinskog komornog orkestra, Orkestra HRT-a i brojnih drugih. Za sobom ima brojna natjecanja – domaća, regionalna i međunarodna: Etide i skale u Zagrebu, Rudolf Matz u Dubrovniku, Verdi Note u Rimu, natjecanje Beethoven u Austriji, natjecanje Wiemianski u Poljskoj… Sa svih njih vraćala se s nagradama – dosad je osvojila ukupno 12 prvih i 2 druge nagrade, a trenutačno se priprema za međunarodno natjecanje Václav Huml, koje će se održati u Zagrebu sljedeće godine.
– Ne znam je li najveći, ali svakako mi je najdraži uspjeh to što sam prije dva mjeseca sudjelovala u promotivnoj prezentaciji grada Dubrovnika u New Yorku. Bila mi je to velika čast i predivno iskustvo – kaže Đana.
U pripremama za natjecanja najviše joj pomaže profesor Leonid Sorokow, u čijoj je klasi na Akademiji.
– Profesor Sorokow je izvrstan i kao profesor i kao osoba. Strpljiv je, susretljiv, ima jako puno znanja i zna ga prenijeti – zaključuje.
Đana nema konkretnih planova za budućnost jer, kaže, nikad se ne zna kakva će prilika naići. Naravno, željela bi što više svirati – bilo u nekom orkestru, velikom komornom sastavu ili solistički.
Marin Maras: “Trema je pozitivna, valja je iskoristiti”
Marin Maras je 17-godišnji Dubrovčanin, student druge godine Muzičke akademije u Zagrebu te učenik četvrte godine škole Primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Violinu je počeo svirati sa sedam godina u glazbenoj školi Luke Sorkočevića u Dubrovniku, a široj javnosti Marin je postao poznat prošle godine, kada je osvojio 1. nagradu na natjecanju u Novosibirsku u Rusiji.
Sviranje je počeo učiti kod dubrovačke profesorice Ivančice Kalanj, a na poticaj roditelja, bez kojih njegovog uspjeha, tvrdi, ne bi bilo.
– Prilikom upisa u glazbenu školu prezentirali su nam sve instrumente. Meni se najviše dopala violina – kaže Marin.
Nastupati je počeo vrlo rano, a i nastupi su bili česti, pa kaže da se ne sjeća svog prvog većeg nastupa. Što se treme tiče, ona je uvijek prisutna, smatra je sasvim normalnom.
– Važno je, a to se stječe iskustvom, da se ta trema nauči iskoristiti u pozitivnom smislu i da čovjek odsvira najbolje što može u zadanom trenutku. Tehnička pripremljenost za kvalitetnu izvedbu je najvažnija, a iskustvo je neizbježno – priča Marin.
Da će se glazbom baviti ostatak života – shvatio je vrlo rano. U tome su ga podržavali profesori i roditelji.
– Otac i majka usmjerili su me na profesora Sorokowa, bez kojega ne bih dogurao ovako daleko u svijetu glazbe. Budući da sam od malih nogu u tom svijetu, nije bilo dvojbe da ću upisati Akademiju, tim više što sam s profesorom Sorokowim vježbao privatno i par godina ranije – priča Marin.
Violina iz 1751. godine
Marin je, poput Marca, optimist po pitanju perspektive mladih glazbenika u Hrvatskoj, iako misli da je zanimanja za klasičnom glazbom sve manje.
– U Hrvatskoj se glazbenik ipak može snaći i zaposliti. Može svirati u orkestru, nastupati u komornom sastavu ili čak predavati mladima, a uz velik rad i veliku podršku može nastupati i kao solist – kaže Marin.
Podrška i poticaj mladim glazbenicima potrebni su ne samo u duhovno-pedagoškom smislu, već ponajprije u financijskom. Osim prostora za vježbanje na Akademiji, uvijek je prisutan i problem skupe glazbene opreme.
– Da bih nastupao kao solist, moram imati izuzetno dobar instrument, a takav instrument je preskup za naš standard. Trenutačno sviram na violini Tomasso Carcassi iz 1751. godine, koju sam u posudio u uglednoj zakladi Magini Stiftung u Švicarskoj, dok mi najamninu za nju plaća Rotary klub Zagreb Centar, kaže Marin.
Marin dakle mora posuđivati violinu iz inozemstva kako bi bio dorastao zadatku predstavljanja Hrvatske na Eurovizijskom natjecanju u svibnju ove godine u Beču.
Svojim najvećim osobnih uspjehom smatra osvojenu prvu nagradu na Međunarodnom violinističkom natjecanju u Novosibirsku u Rusiji u svibnju prošle godine. Pred ocjenjivačkim sudom sastavljenim od 16 uglednih svjetskih profesora, predvođenih znamenitim ruskim profesorom Zakarom Bronom, Marin je pokazao najviše srdačnosti i tehnike.
Sudjelovao je na mnogim natjecanjima i pokazao izvrsne rezultate, svirao je čak pet puta kao solist u pratnji Dubrovačkog simfonijskog orkestra te pohađao brojne domaće i međunarodne tečajeve kod uglednih glazbenih pedagoga.
Po završetku studija, Marin se nada da će nastaviti studirati i usavršavati se negdje u inozemstvu, a glavni mu je cilj nastupati na što više natjecanja i koncerata. (Nebojša Grbačić, Plan B 7)
super portret Nebojša
Hvala :)