Zen – Neobjašnjiva lakoća postojanja

Poruke vode

Nedavno smo naletjeli na izuzetno filmsko dokumentarno ostvarenje, “What the Bleep do we know?” (www.whatthebleep.com; preporučujemo petosatnu, a ne dvosatnu verziju), koje nam je približilo praksu meditacije iz drugog kuta. Film ukazuje na vezu između znanosti i duhovnosti, tvrdeći kako misao utječe na fizičku “stvarnost”. Ljudi koji meditiraju sposobniji su utjecati svojim mislima na okolinu, jer bolje vladaju svojim umom. Primjer koji nam je predočen vrlo je banalan: nekolicina iskusnih meditanata dobila je zadatak snagom misli u samo 15 minuta promijeniti pH vrijednost vode, što im je i uspjelo, i to za cijeli jedan stupanj.

Postoji li zaista fizička reakcija na misao? Naravno da postoji. Prisjetimo se samo slavnog eksperimenta “Poruke vode” Masarua Emotoa, koji je dokazao kako kapljice vode mijenjaju svoj oblik ovisno o misli koja im je upućena. Masaru je izdvojio kap vode i govorio joj “volim te”, pa je zaledio. Drugu je odnio budističkom svećeniku, a trećoj je vikao “mrzim te” prije nego li ih je zaledio. Prva i druga postale su prekrasne zaleđene pahuljice, pravilna oblika i lijepe strukture, dok je treća nepravilna i – ružna.

Drugi zanimljiv primjer koji pokazuje kako misao može utjecati na svakodnevicu jest onaj nekoliko stotina meditanata koji su se okupili i cijelo ljeto zajedno meditirali u Washingtonu, zbog čega se u tom razdoblju stopa kriminala u tom gradu snizila za čak 25 posto. Što je ujedno i odgovor na pitanje bi li svijet bio sretnije mjesto da više ljudi meditira.

Moj mozak je veći od tvojega

Nakon što je 1998. neurolog James Austin napisao “Zen and the Brain: Toward an Understanding of Meditation and Consciousness”, knjigu u kojoj objašnjava kako meditacija – fizički – oblikuje mozak, mnogi znanstvenici su odlučili provjeriti je li to istina. Jedan pokus iz 2004. godine, u kojem su sudjelovali iskusni meditanti (koji za sobom imaju više od 10 tisuća sati meditiranja) i meditanti-početnici, koji su zajedno meditirali na suosjećanje i ljubav prema svim bićima, pokazao je da tijekom meditacije u mozgu iskusnih meditanata postoji iznimno velika aktivnost gama valova, kakva još nije bila zabilježena u neurologiji.

Gama valovi utječu na stvaranje rasprostranjenih integriranih sklopova u mozgu, ali također pokazuju i “višu mentalnu aktivnost od same svijesti”, kažu istraživači. Najveće promjene zapažene su u mozgovima najiskusnijih meditanata, a promjene su bile vidljive i nakon meditacije. (Cijelu studiju možete skinuti na adresi www.urbandharma.org.)

Ljudi koji meditiraju imaju veći mozak, tvrde znanstvenici s Harvarda, Yalea i MIT-a. Što duže meditirate, to vam je mozak veći, vjerojatno zbog većeg broja veza između stanica. Također, isti znanstvenici misle da bi meditacija mogla ublažiti starenje mozga.

Mentalne mape

Pravi je zaključak, zapravo, da misao utječe na oblik i strukturu organa koji je “proizvodi”. Mentalni trening mijenja fizičku strukturu mozga, a meditacija je najučinkovitiji mentalni trening koji poznajemo.

Struktura i funkcije mozga mijenjaju se ovisno o tome koji se njegov dio češće, odnosno rjeđe koristi. Stalno ponavljanje iste radnje razvija iste veze unutar mozga, a s vremenom se prekidaju one koje su postojale ali se više ne koriste. Ako mozak ne stvara nove veze, što se desi ako se osoba stalno ponaša na isti način i radi iste stvari, ona prestaje biti sposobna učiti i reagirati na nov način. Primjeri su svugdje oko nas i njihovi smo svakodnevni svjedoci, bilo da se radi o razočaranoj kućanici koja se nakon 40 godina bezvolje više nije sposobna nasmijati na dobru šalu, ili alkoholičaru koji “ne može” bez svoje rakijice ujutro. Ne mijenjajući obrasce ponašanja, efektivno su se zakinuli za slobodnu volju. Ili, da se slikovito izrazimo, podvrgnuli su sami sebe lobotomiji.

Ako redovita meditacija mijenja način na koji je mozak fizički “užičen”, je li to razlog i za bolje zdravlje ljudi koji meditiraju? Još sedamdesetih je na Harvardu zaključeno da svakodnevna meditacija poboljšava rad srca, metabolizam i disanje, nakon čega je slijedilo istraživanje meditiranja na snižavanje stresa. Bolja je i povezanost između polutki mozga, dovod krvi u mozak, mišići su relaksirani, ima manje hormona stresa. Neki zen-majstori mogu sniziti broj udisaja i izdisaja sa 12-15 u minuti do svega tri u minuti, što pozitivno utječe na respiratorni sustav, stabilnost živčanog sustava, brži oporavak od stresa, brže reakcije i refleksni sustav. Nedavno su otkriveni i “objektivni” učinci meditacije na fokus, pozitivne misli i povećanu suosjećajnost. Ljudi koji meditiraju kažu da trebaju manje sna, imaju više energije, brže reagiraju, imaju bolji fokus, pamćenje, sposobnost učenja…

Zen za kraj

No to je sve manje važno: meditirate li svaki dan 15 minuta, najbolje dvaput dnevno, osjećat ćete se bolje, bit ćete sretniji, mirniji, mudriji; nećete se opterećivati glupostima koje su se dogodile i onime što će uslijediti.
Neka zen bude s vama.

P.S. Želite li živjeti zen, a ne znate kako, svakako pročitajte “The Complete Idiot’s Guide to Zen Living” Garyja R. McClaina i Eve Adamson. (Sanja Radović, Plan B 4)